Objekti

Dolaskom Osmanlija na ove prostore, uz džamije i medrese, formiraju se i prve trgovačke te humanitarne ustanove, među kojima posebno mjesto zauzimaju musafirhane i imareti, kao zadužbine pojedinaca koje su imale izrazitu socijalnu funkciju.

Gazi Husrev-begov bezistan smješten je u staroj jezgri Baščaršije i predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika osmanske trgovačke arhitekture u Sarajevu. Bezistani su natkrivene tržnice orijentalnog svijeta, koje su u urbanom i ekonomskom smislu imale širi značaj od same trgovine, jer su bile prostori intenzivne razmjene robe i ljudi.

Gazi Husrev-beg je do kraja 1531. godine u Sarajevu podigao hanikah – posebnu ustanovu namijenjenu obrazovanju i duhovnom odgoju derviša. Iako su u gradu već postojale tekije u kojima se obavljao zikr, hanikah je predstavljao viši, organizirani oblik institucije: školu u kojoj su se mladići sistematski pripremali za duhovni poziv u okviru sufijske tradicije.

U tišini sarajevske čaršije, uz samu Begovu džamiju, na njenoj sjevernoj strani, iza postojanog kamenog uličnog zida, smireno i dostojanstveno uzdiže se Gazi Husrev-begova medresa. Jedan od najsjajnijih svjetionika znanja, vjere i učenosti koje je iznjedrila Bosna u osmanskom dobu. Podignuta i utemeljena 1537. godine, ova visoka škola nije tek građevina od kamena, već živa knjiga historije, svjedočanstvo prosvjetiteljske vizije i trajni pečat bošnjačke učenosti. Gazi Husrev-beg je ovu medresu podigao u spomen na svoju majku, princezu Seldžuku, darovavši joj ime „Seldžukija". Ipak, narod ju je, očaran njenim olovnim krovom koji je blago sijao pod sarajevskim nebom, prozvao „Kuršumlija" (kuršum – turski: olovo), ime koje je prkosilo vremenu i ostalo zapisano u kolektivnom pamćenju grada.

Smještena u srcu stare sarajevske čaršije, okružena uskim ulicama i brojnim dućanima, Gazi Husrev-begova džamija uzdiže se kao jedno od najreprezentativnijih ostvarenja islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Iako je gotovo nemoguće sagledati njenu punu veličinu izvana, ulaskom u prostrani harem otkriva se monumentalna građevina skladne ljepote, mira i dostojanstva, koja nadilazi vrijeme u kojem je nastala.

Gazi Husrev-begov mekteb je osnovan prvom Gazijinom vakufnamom iz 1531. godine, gdje je imenovan terminom dār at-taʻlīm (kuća pouke). Za razliku od drugih objekata Gazi Husrev-begovog vakufa nije mu posvećivana dovoljna pažnja. Mekteb je prvobitno bio smješten u sjeveroistočnom uglu harema Gazi Husrev-begove džamije, u zgradi koja je u prizemlju imala magaze, a na spratu je bio sam mekteb.

Gazi Husrev-beg je, gradeći svoje brojne hajrate, Sarajevu podario i monumentalni vodovod. Iako su ranije postojali vodovodi Skender-paše, Isa-bega, Ajas-bega i Firuz-beg, Gazijin vakuf je u XVI stoljeću iznjedrio najdužu i najmoderniju vodovodnu mrežu tog vremena.

Muvekithane su bili posebni objekti u kojima su se nalazili astronomski instrumenti za određivanje vremena nastupanja dnevnih molitvi (namaza) te za izradu kalendara (takvima). Najčešće su građene u okviru vakufskih kompleksa, uz džamije, čime su bile neposredno povezane s vjerskim životom zajednice.

Sarajevska sahat-kula se nalazi u blizini Gazi Husrev-begove džamije i jedna je od najvećih i najljepših u Bosni i Hercegovini. Ne zna se tačno kada je podignuta, jer se ne spominje ni u jednoj Gazi Husrev-begovoj vakufnami. Najstariji spomen sahat-kule nalazi se u djelu turskog geografa Katib Čelebije iz prve polovine XVII stoljeća. Tu stoji da kod Husrev-begove džamije ima sahat sa zvonom.

Morića han je objekat Gazi Husrev-begovog vakufa podignut u središtu sarajevske čaršije krajem XVI ili početkom XVII stoljeća. Danas predstavlja posljednji sačuvani karavan-saraj na području Bosne i Hercegovine i jedan od najvažnijih primjera osmanske profane arhitekture u Sarajevu.