Bezistan

Naziv bezistan potječe iz perzijskog jezika: "bez" znači platno, a "stan" mjesto, što u doslovnom značenju označava mjesto platna, odnosno mjesto trgovine.

U Bosni i Hercegovini historijski je zabilježeno postojanje više bezistana, međutim do danas su sačuvana samo dva: Brusa bezistan i Gazi Husrev-begov bezistan, oba smještena na Baščaršiji. Gazi Husrev-begov bezistan (natkriveni bazar), poznat i kao Stari bezistan ili Veliki bezistan, dio je Gazi Husrev-begovog vakufa, a pretpostavlja se da je izgrađen oko 1540. godine, u periodu intenzivnog urbanog i ekonomskog razvoja Sarajeva u okviru Osmanskog carstva. Građevina se proteže duž Gazi Husrev-begove ulice u dužini od 109 metara, pri čemu se duž fasade niže niz dućana.

U tlocrtnoj dispoziciji bezistan se razlikuje od uobičajenih kvadratnih bezistana, jer je izveden u pravougaonoj osnovi. Građen je od kamena, a u njegovoj gradnji su, prema predaji i izvorima, učestvovali dubrovački majstori, poznati po kvalitetu graditeljskih radova u tom periodu.

U unutrašnjost bezistana vode četiri ulaza: dva velika, svodovima natkrivena iz Gazi Husrev-begove ulice, te po jedan iz ulice Ferhadije i ulice Branilaca Sarajeva. Unutrašnji prostor je bazilikalnog tipa, pri čemu je središnji dio natkriven izduženim bačvastim svodom. Duž centralnog hodnika, sa obje strane, raspoređeno je ukupno 70 dućana, smještenih u bačvasto zasvođene prostorije okomito orijentisane u odnosu na hodnik.

Prirodno osvjetljenje unutrašnjosti je ograničeno i dopire kroz prozore smještene u niz luneta ispod svoda, zbog čega je prostor kontinuirano osvijetljen električnom rasvjetom projektovanom tako da mala rasvjetna tijela ravnomjerno raspoređena po svodu stvaraju efekt „zvjezdica".

U osmanskom periodu u unutrašnjim dućanima trgovalo se prvenstveno tekstilom, dok su vanjski dućani na istočnoj strani, u Gazi Husrev-begovoj ulici, pripadali kujundžijskoj čaršiji i služili izradi i prodaji zlatnog i srebrenog nakita.
Središnji zasvođeni prostor na zapadnoj strani građevine nekada je služio kao veza sa avlijom Gazi Husrev-begovog Tašli hana (Kamenog hana), pri čemu su bezistan i han činili jedinstven trgovački kompleks koji je u osmansko doba predstavljao centralnu trgovačku zonu Sarajeva. Tašlihan je teško stradao u požaru 1879. godine, nakon čega je većim dijelom porušen, a njegovi ostaci su danas uklopljeni u ljetnu baštu Hotela Europe.

Gazi Husrev-begov bezistan dio je šireg vakufskog kompleksa koji uključuje džamiju, Kuršumlija medresu, imaret, hanove, hamame i dućane, namijenjene ostvarivanju prihoda za održavanje hajrata. U kontekstu historijskih opisa Sarajeva, često se navodi i zapis Evlije Čelebije iz 17. stoljeća:

"Na ovom svijetu postoji mnogo gradova s imenom Saraj... Ali ovaj bosanski, obedemljeni grad Sarajevo je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih."

Nakon Drugog svjetskog rata Bezistan je u potpunosti rekonstruisan po uzoru na prvobitni izgled. Bezistan je nacionaliziran 1958. godine. Poslije posljednjeg rata jedna strana bezistana je vraćena Gazi Husrev-begovom vakufu na privremeno upravljanje do donošenja Zakona o restituciji, a drugu stranu koristi Općina Stari Grad.