Mekteb

Mektebi su odigrali značajnu ulogu u širenju pismenosti i uopće obrazovanja stanovništva jednog mjesta. Tako je svaka mahala imala, osim džamije i mekteb. Vakif bi obično u vakufnami predvidio osnivanje mekteba i definisao njegov rad određujući uvjete: ko može biti muallim, njegovu platu, pomoćnike (kalife), način obuke, pomoć za polaznike mekteba itd.

O rangu Gazi Husrev-begovog mekteba govori i plaća koja je već prvom vakufnamom od 1. džumadel-evvela 938, odnosno od 11. decembra 1531. godine određena za muallima. Prvi muallim je, prema vakufnami, imao pet, a njegov pomoćnik (halifa) dvije akče dnevno. Gazi Husrev-begov mekteb je bio dobro organiziran, a njegovi svršenici su školovanje nastavljali, uglavnom, u Gazi Husrev-begovoj medresi.

Zgrada mekteba je uništena u požaru prilikom provale Eugena Savojskog 1697., zatim 1766., te 1788. godine. Nakon svakog požara zgrada mekteba je nanovo obnavljana. Informacije o jednoj od popravki ovoga mekteba nalaze se i u obračunu troškova zabilježenom u sidžilu Sarajevskog šerijatskog suda iz 1836. godine, kada je za njegovu obnovu utrošeno 2.188 groša. U napomeni popisa sarajevskih mekteba iz 1856. godine za Gazi Husrev-begov mekteb stoji „Mekteb u vrlo dobrom stanju, najčuveniji u Sarajevu“.

Zgrada današnjeg mekteba sagrađena je 1843. godine, a temeljito je renovirana posljednji put 1990. godine.

Mekteb je na ovome mjestu radio sve do 1897. godine, kasnije je preseljen u zgradu Đulova hana, a nakon proširenja Medrese 1931., godine u jednu privatnu kuću pokraj Šerijatske škole.

Na osnovu Ugovora o kupoprodaji iz 1936. godine Gazi Husrev-begov vakuf uknjižuje imovinu u ulici Ćemerlina. Gazi Husrev-begov mekteb nacionaliziran je 1958. godine.

Općina Stari Grad Sarajevo je privremeno, do donošenja Zakona o restituciji, vratila mekteb Gazi Husrev-begovom vakufu u kojem se odvija nastava u organizaciji Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.