Morića han

Karavan-saraji su bili velike, potpuno zatvorene i utvrđene građevine sa unutrašnjom avlijom, namijenjene smještaju kompletnih karavana (karavan-saraj = dvor za karavane). Nasuprot tome, hanovi su bili konačišta skromnijih dimenzija, bez unutrašnje avlije, gdje su putnici mogli dobiti i hranu, pa je pojam han u leksičkom smislu blizak današnjoj gostionici. Od druge polovine XVIII stoljeća naziv karavan-saraj postepeno se gubi iz upotrebe, a termin han počinje označavati obje vrste konačišta.

Kapacitet Morića hana bio je značajan: mogao je primiti oko 300 putnika i 70 konja. Handžijina soba nalazila se iznad glavnog ulaza, što mu je omogućavalo pregled nad kretanjem gostiju. Prizemlje je služilo za smještaj konja i robe u magaze, dok su se na spratu nalazile musafirske sobe i velika zajednička prostorija - kahvana, koja je imala važnu društvenu funkciju.

U toj kahvani su se često održavali sastanci sarajevskih prvaka i skupštine obrtnika, zbog čega je Morića han stekao poseban društveni značaj i ušao u usmenu tradiciju, uključujući sevdalinku. Naziv hana mijenjao se prema zakupcima: Evlija Čelebija ga 1659. godine bilježi kao Hadži Beširov han, po tadašnjem handžiji Gazi Husrev-begovog vakufa. Današnje ime dobio je u prvoj polovini XIX stoljeća po Mustafa-agi Moriću (umro 1815) i njegovom sinu Ibrahim-agi (umro 1827).

Arhitektonsku vrijednost objekta naglasio je Alija Bejtić:

„Morića han se odlikuje vanrednom značajnom arhitekturom svoje vrste. Ta vrijednost ogleda se ne samo u čitavom rješenju nego i u onom zasebnom rješenju hodnika na katu, iznad kojih nema stropa, nego se zračni prostor i pogled diže sve do same krovne konstrukcije, koja je opet «atraktivitet» sama za sebe..."

„Morića Han, danas istaknuti arhitektonski spomenik i jedini sačuvani objekat te vrste u BiH više je puta u prošlosti gorio, ali je uvijek obnavljan u gotovo istoj arhitektonskoj koncepciji. Posljednji put jako je stradao u požaru decembra 1957. godine."

Kroz historiju Morića han imao je više namjena pa je krajem 19. stoljeća u njemu bio učenički dom za polaznike učiteljske škole, a poslije Drugog svjetskog rata služio je kao magacin i radionica. Temeljna rekonstrukcija izvršena je u periodu od 1971. do 1974. godine, kada je han koristilo preduzeće “Balkan“. Godine 1998. odlukom Općine Stari Grad Morića han je predat na korištenje Gazi Husrev-begovom vakufu kao izvornom vlasniku. Trenutno je pod upravom Gazi Husrev-begovog vakufa po principu privremenog povrata do donošenja Zakona o restituciji.

U savremenom periodu prizemlje hana koristi Nacionalni restoran „Morića han“, kafana „Divan", kopirnica i knjižara, dok su spratne prostorije izdane firmama iz oblasti računovodstva, finansija i advokature, te udruženjima od opštedruštvenog značaja, čime se osigurava kontinuitet društvene funkcije prostora.