Morića han
Morića han
Morića han je objekat Gazi Husrev-begovog vakufa koji je podignut u srcu sarajevske čaršije krajem XVI ili početkom XVII vijeka. Morića han je posljednji sačuvani karavan-saraj na našim prostorima.
Karavan-saraji su bili velike građevine sa unutrašnjom avlijom potpuno zatvorenog i utvrđenog tipa za smještaj kompletnih karavana (karavan-saraj = dvor za karavane). Nasuprot karavan-sarajima u kojima su putnici sami sebi obezbjeđivali hranu, hanovi su bili konačišta skromnijih dimenzija tipa običnih kuća bez unutrašnje avlije u kojima su putnici pored konačišta mogli da dobiju i hranu, pa je han u leksičkom smislu analogan današnjoj gostionici. Od druge polovine XVIII stoljeća u našim krajevima naziv karavan-saraj nestaje pa je naziv han od tada počeo da se upotrebljava i za jednu i za drugu vrstu konačišta.
Historijski opis objekta
U njemu je pohranjeno neprocjenjivo blago iz različitih stoljeća duge bosanske historije, ali ipak najvrijedniji eksponat jeste dio prekrivača sa mezara Muhammeda alejhiselam iz 16. stoljeća, koji zauzima centralno mjesto u nekadašnjoj dershani (predavaonici). Turskog ministra kulture posebno je dojmio pokrivač i način na koji je on dospio u Bosnu, ali i sama činjenica da je sačuvan u Sarajevu tokom turbulentnih događaja u prošlom stoljeću.
Mushaf iz 17. stoljeća, svjedočanstvo je o umijeću prepisivača i njegovoj prefinjenosti prilikom iluminacije teksta, koji u vjerniku izazivaju strahopoštovanje pri samom pogledu na njega.
Mnoštvo berata, dokumenata kojima sultan daruje nekome zemlju ili povjerava, uz platu, neku dužnost, nalaze se izloženi u centralnom dijelu dershane. Pisani su na osmanskom-turskom jeziku, a kvalitet papira i izrade ovisio je o važnosti osobe za koju se berat pisao. Papir se posebno pripremao, strana na koju se pisalo presvlačena je posebnom smjesom zvanom ahar, koja je papiru davala glatkoću i gipkost. Nije rijedak slučaj da su značajniji berati pisani na nekoliko komada papira od kojih je jedan bio rezerviran. isključivo za tugru.
Važne zanimljivosti
U njemu je pohranjeno neprocjenjivo blago iz različitih stoljeća duge bosanske historije, ali ipak najvrijedniji eksponat jeste dio prekrivača sa mezara Muhammeda alejhiselam iz 16. stoljeća, koji zauzima centralno mjesto u nekadašnjoj dershani (predavaonici). Turskog ministra kulture posebno je dojmio pokrivač i način na koji je on dospio u Bosnu, ali i sama činjenica da je sačuvan u Sarajevu tokom turbulentnih događaja u prošlom stoljeću.
Mushaf iz 17. stoljeća, svjedočanstvo je o umijeću prepisivača i njegovoj prefinjenosti prilikom iluminacije teksta, koji u vjerniku izazivaju strahopoštovanje pri samom pogledu na njega.
Mnoštvo berata, dokumenata kojima sultan daruje nekome zemlju ili povjerava, uz platu, neku dužnost, nalaze se izloženi u centralnom dijelu dershane. Pisani su na osmanskom-turskom jeziku, a kvalitet papira i izrade ovisio je o važnosti osobe za koju se berat pisao. Papir se posebno pripremao, strana na koju se pisalo presvlačena je posebnom smjesom zvanom ahar, koja je papiru davala glatkoću i gipkost. Nije rijedak slučaj da su značajniji berati pisani na nekoliko komada papira od kojih je jedan bio rezerviran. isključivo za tugru.
Detalji posjete
Kupovina ulaznica
Ulaznice se plaćaju u atriju objekta Kuršumlije Medrese gdje se mogu nabaviti i brošure o Gazi Husrev-begovom vakufu.
Ulazak
Nakon ulaza posjetioci obilaze izložene eksponate i pri tome razgledaju objekat kao jedinstven reprezent osmanlijske arhitekture. U atriju objekta izložene su table sa opisom na bosanskom i engleskom jeziku porijekla Gazi Husrev-bega,nastaka Gazi Husrev-begovog vakufa i Begove džamije sa objektima u neposrednoj okolini.
Film o nastanku Gazi Husrev-begovog vakufa
U dershani (predavaonici) Kuršumlije Medrese posjetioci mogu da pogledaju film u trajanju od 14 minuta na bosanskom ili engleskom jeziku o nastanku Gazi Husrev-begovog vakufa i njegovom utjecaju na razvoj društvene zajednice i grada Sarajeva.
Obilazak eksponata
U dershani su izložene i replike originalnih prepisa GH vakufnama , starih dokumenata izdanih od strane osmanlijskih sultana kao neki predmeti koji su zaostavština u GH vakufu.U jednoj od dvanaest manjih soba u kojima su nekada bile učionice za studente,izloženi su i eksponati upotrebljavani u muvekkithani.
