Sahat-kula
Sarajevska sahat-kula se nalazi u blizini Gazi Husrev-begove džamije i jedna je od najvećih i najljepših u Bosni i Hercegovini. Ne zna se tačno kada je podignuta, jer se ne spominje ni u jednoj Gazi Husrev-begovoj vakufnami. Najstariji spomen sahat-kule nalazi se u djelu turskog geografa Katib Čelebije iz prve polovine XVII stoljeća. Tu stoji da kod Husrev-begove džamije ima sahat sa zvonom.
Zanimljivo je da se u opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, uz druge Gazi Husrev-begove objekte, navodi i „hane-i-sa'ati“ – „kuća za sa'atdžiju“, koja je bila smještena u blizini karavan-saraja. Ovo bi moglo značiti da je riječ o Gazi Husrev-begovoj sahat-kuli i muvekithani koja je već ranije osnovana, no godina izgradnje nije poznata.
Sahat-kula je jednoprostoran objekat sagrađen od sedre, kvadratične osnovice, dimenzija 3,32 x 3,20 metara. U donjem dijelu uglovi objekta su blago stesani. U gornjem dijelu, na visini od oko 18 metara, objekat dobija čistu kvadratnu osnovu. Jedna od karakteristika ove kule jeste da se ona, za razliku od ostalih sahat-kula u Bosni i Hercegovini, prema vrhu postepeno širi, i to na dijelovima iznad prvog i ispod završnog – krovnog vijenca. Ta razlika na pojedinim mjestima iznosi 10 cm. Nije poznato da li je ova razlika postojala kod prvobitnog objekta.
Sahat-kula je visoka 30 metara i ima 76 drvenih stepenika, poredanih u kvadratnom nizu, po kojima se muvekit svakodnevno penje da podesi vrijeme. Ovaj sat ponoć pokazuje tačno u momentu zalaska sunca u Sarajevu. Kada u toku islamskog svetog mjeseca posta Ramazana sat na kuli otkuca 24 sata, vrijeme je iftara. Poslije prvog otkucaja na Begovoj džamiji pale se kandilji, a nakon toga sa Žute tabije tradicionalno puca top, koji označava kraj posta.
Kula je stradala kada je Eugen Savojski 1697. godine popalio Sarajevo, ali je kasnije popravljena. Stradala je i 1831. godine u velikom požaru, ali je već 1834. bila obnovljena. Također je popravljana 1177. H. (1762/63) godine, pri čemu je potrošeno 895 akči.
Sahat-kula je u prvo vrijeme bila nešto skromnijih dimenzija. Današnji oblik dobila je neposredno pred okupaciju, tačnije 1875. godine. Satni mehanizam, koji je i danas na kuli, te godine su iz Londona donijeli sarajevski trgovci Hašimaga Glođo i Mehaga Kapetanović, a kazaljke i brojeve na sva četiri brojčanika pozlatio je Abdulah Kasumagić, poznati sarajevski sajdžija i nekadašnji muvekit. Prilikom montaže satnog mehanizma gornji dio Sahat-kule je dozidan i prilagođen za ugrađivanje i dobru vidljivost brojčanika.
Gazi Husrev-begova sahat-kula popravljana je i 1931. i 1955. godine, te nakon rata u Bosni i Hercegovini 1992./95. godine, kada je pretrpjela manja oštećenja.
Objekat Sahat-kule, iako je nastao kasnije od većine objekata, prema kompoziciji i koncepciji usko je povezan s objektom Gazi Husrev-begove džamije i ostalim objektima Gazi Husrev-begovog vakufa. Zajedno s munarom Begove džamije predstavlja glavni vertikalni akcenat Baščaršije.
Detalji posjete