Kuršumlija medresa
U tišini sarajevske čaršije, uz samu Begovu džamiju, na njenoj sjevernoj strani, iza postojanog kamenog uličnog zida, smireno i dostojanstveno uzdiže se Gazi Husrev-begova medresa. Jedan od najsjajnijih svjetionika znanja, vjere i učenosti koje je iznjedrila Bosna u osmanskom dobu. Podignuta i utemeljena 1537. godine, ova visoka škola nije tek građevina od kamena, već živa knjiga historije, svjedočanstvo prosvjetiteljske vizije i trajni pečat bošnjačke učenosti. Gazi Husrev-beg je ovu medresu podigao u spomen na svoju majku, princezu Seldžuku, darovavši joj ime „Seldžukija". Ipak, narod ju je, očaran njenim olovnim krovom koji je blago sijao pod sarajevskim nebom, prozvao „Kuršumlija" (kuršum – turski: olovo), ime koje je prkosilo vremenu i ostalo zapisano u kolektivnom pamćenju grada.
Kao arhitektonski spomenik najvišeg reda, Kuršumlija medresa ubraja se među najljepše bisere starog Sarajeva i po skladnosti, dostojanstvu i umjetničkoj snazi nimalo ne zaostaje za obližnjom džamijom. Njeno visoko pročelje, sa raskošnim ulaznim vratima i monumentalnim dovratkom, nadvisuje samu zgradu medrese, ostavljajući na posjetioca snažan, gotovo duhovni dojam, kao da se pred njim otvaraju vrata između vremena, vjere i znanja. Nad vratima se, u pravilnim nizovima, spuštaju majstorski klesani stalaktiti koji u potpunosti ispunjavaju prema gore zasvođenu udubinu u masivnom dovratku, tvoreći čudesnu igru svjetla, sjene i kamena.
S obje strane dovratka uklesane su dvije poligone udubine u stijeni, a svaka je nadvišena složenim sistemom stalaktita koji se postepeno sužava, svjedočeći o vrhunskom umijeću tadašnjih graditelja i klesara čija je ruka znala pretvoriti hladni kamen u poeziju. Iznad ulaznih vrata nalazi se kamena ploča, dimenzija 180 x 60 cm, na kojoj je uklesan natpis u stihovima na arapskom jeziku. Natpis je smješten u šest elegantnih elipsastih polja, oivičenih cvjetnim motivima i raskošnim arabeskama, kao da je sam ukras želio govoriti prije riječi. U prijevodu glasi:
„Ovu građevinu podiže za one koji traže nauku,
A za ljubav Boga koji uslišava molbe,
Gazi Husrev, zapovjednik boraca za vjeru,
(On je) izvor dobročinstva, ponos pravednih.
Fejzur-rab joj reče hronostih:
Stjecište dobrih, dom savršenih ljudi."
Preračunavanjem numeričkih vrijednosti arapskih slova upotrijebljenih u posljednjem distihu dobija se godina izgradnje medrese, koja odgovara 1537. godini Nove ere, čime se natpis pretvara u svojevrsni most između duhovne simbolike i historijske preciznosti.
Kada se zakorači u njen prostrani i skladno oblikovani atrijum, pred posjetiocem se otvara svijet tišine, reda i ljepote. Pogled privlače skladne kupole koje se uzdižu nad prostorom, elegantni šiljasti dimnjaci koji kao da dodiruju nebo, te veličanstvena kolonada stubova izuzetne umjetničke vrijednosti, čiji ritam priziva smirenost i dostojanstvo. Oko cijelog atrijuma smještene su sobe u kojima su nekada stanovali softe, učenici medrese, čije su misli, molitve i učenje odjekivale ovim zidovima. Naspram glavnog ulaza nalazi se dershana, velika predavaonica, prostor u kojem se stoljećima prenosilo znanje, oblikovala svijest i gradila intelektualna tradicija.
U samom središtu atrijuma nalazi se šadrvan, čiji tihi žubor vode prožima prostor blagim, gotovo meditativnim zvukom. Njegovo prisustvo nije samo ukras, već duhovni i estetski element koji povezuje arhitekturu, prirodu i čovjeka, stvarajući jedinstvenu cjelinu u kojoj se mir i ljepota međusobno prožimaju.
Kuršumlija medresa je u svoje vrijeme bila bez premca na Balkanu, jedinstvena obrazovna ustanova čiji je ugled dosezao daleko izvan granica Bosne, ravnajući se sa najprestižnijim centrima znanja tog doba, izuzev samog Carigrada. Upravo zbog tog neprocjenjivog historijskog, naučnog i kulturnog značaja, Kuršumlija medresa se danas s punim pravom može smatrati pretečom modernog Sarajevskog univerziteta, a posebno Fakulteta islamskih nauka i Pravnog fakulteta, koji baštine njenu prosvjetiteljsku, duhovnu i intelektualnu tradiciju.
Detalji posjete